NASILJE U PORODICI prema Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici (Sl. glasnik RS br. 94/2016 i 10/2023)
Zakon o sprečavanju nasilja u porodici je definisao nasilje u porodici, kao akt fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja učinioca prema licu sa kojim se učinilac nalazi u sadašnjem ili ranijem bračnom ili vanbračnom ili partnerskom odnosu ili prema licu sa kojim je krvni srodnik u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do drugog stepena ili sa kojim je srodnik po tazbini do drugog stepena ili kome je usvojitelj, usvojenik, hranjenik ili hranitelj ili prema drugom licu sa kojim živi ili je živeo u zajedničkom domaćinstvu.
Šta učiniti kada se desi nasilje u porodici ? Kako zaštititi sebe i članove svoje porodice ili bilo koga drugog?
Prvo i osnovno, hitno pozvati policiju i prijaviti slučaj nasilja u porodici.
U policiji, javnom tužilaštvu i sudovima su zaposleni službenici, zamenici javnog tužioca i sudije koji su završili specijalizovanu obuku da bi sprečavali nasilje u porodici, pružali zaštitu žrtvama nasilja, gonili učinioce krivičnih dela i sprovodili postupke koji za predmet imaju nasilje u porodici. Svi državni organi su dužni da hitno postupaju u predmetima nasilja u porodici.
Svako je dužan da policiji ili javnom tužiocu prijavi bez odlaganja nasilje u porodici ili neposrednu opasnost od njega.
Postupanje policije.
Procena rizika i hitna mera.
Policijski službenici imaju pravo da dovedu mogućeg učinioca u policijsku stanicu radi vođenja postupka. Nadležni policijski službenik mora da mogućem učiniocu koji je doveden u policijsku stanicu pruži priliku da se izjasni o svim bitnim činjenicama i da prikupi potrebna obaveštenja od drugih policijskih službenika, te da odmah proceni rizik neposredne opasnosti od nasilja u porodici i da izrekne hitnu meru za sprečavanje nasilja u porodici.
Ako posle procene rizika, policijski službenik ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, donosi naređenje kojim izriče hitnu meru učiniocu koji je doveden u nadležnu organizacionu jedinicu policije.
Hitne mere su: mera privremenog udaljenja učinioca iz stana i mera privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj. Moguće je naređenjem izreći obe hitne mere.
Navedeno naređenje o hitnoj meri i procena rizika se dostavljaju osnovnom javnom tužiocu, koji nastavlja postupak.
Postupanje javnog tužioca.
Osnovni javni tužilac proučava obaveštenja i vrednuje procenu rizika policijskog službenika. Ako posle toga on ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, dužan je da sudu podnese predlog da se hitna mera produži, u roku od 24 časa od časa uručenja naređenja licu kome je izrečena hitna mera.
Postupanje suda.
Sud može da produži hitnu meru, ukoliko ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici ili može da odbije predlog javnog tužioca kao neosnovan.
Hitna mera koju izriče nadležni policijski službenik traje 48 časova od uručenja naređenja, a sud može hitnu meru produžiti za još 30 dana.
Žrtva nasilja u porodici ima pravo da od državnih organa i ustanova dobije potpuna obaveštenja o organima, pravnim licima i udruženjima koji joj pružaju zaštitu i podršku, na način i na jeziku koji žrtva nasilja razume.
Žrtva nasilja u porodici ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, prema zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći.
Državni organi i ustanove nadležne za primenu zakona o sprečavanju nasilja u porodici dužni su da štite podatke o ličnosti, prema zakonu kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
Ukoliko lice prema kojem je određena hitna mera, prekrši hitnu meru koja mu je izrečena ili produžena, to predstavlja prekršaj za koji je predviđena kazna zatvora u trajanju do 60 dana.
Dužnost prijavljivanja nasilja u porodici.
Ukoliko odgovorno lice u državnom i drugom organu, organizaciji i ustanovi koje policiji ili javnom tužiocu neodložno ne prijavi ili ne reaguje na prijavu ili opstruira prijavljivanje ili reagovanje na svako saznanje o nasilju u porodici ili neposrednoj opasnosti od njega, kazniće se za prekršaj i to novčanom kaznom od 50.000 dinara do 150.000 dinara.