Testament i ugovor o doživotnom izdržavanju su pravni poslovi kojima se raspolaže imovinom u slučaju smrti i zato često postoji dilema koji od ta dva sastaviti.
Na početku ću definisati testament ili zaveštanje, a nakon toga ugovor o doživotnom izdržavanju.
TESTAMENT
Zaveštanje je jednostrana izjava volje ostavioca, kojom on raspodeljuje svoju imovinu za slučaj svoje smrti. Radi se o dobročinom pravnom poslu, što znači da naslednici ne preuzimaju obaveze, a u slučaju smrti nasleđuju samo prava iz zaostavštine.
UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANjU
Ugovor o doživonom izdržavanju je lukrativni pravni posao (dvostrano obavezujući), gde se primalac izdržavanja obavezuje da u slučaju smrti prenese svoju imovinu na davaoca izdržavanja, dok se davalac izdržavanja obavezuje da ga do smrti izdržava, a potom ga sahrani i organizuje mu podušja.
RAZLIKE
Kao što smo videli u slučaju testamenta, ne postoji obaveza izdržavanja ostavioca na strani naslednika, već se on sastavlja samo u korist naslednika, tj. postoji dobročina namera ostavioca da nasledniku ostavi samo prava. Motiv sastavljanja ugovora o doživotnom izdržavanju, za primaoca izdržavanja je da dobije izdržavanje od davaoca izdržavanja u vidu novčanog pomaganja, pružanja nege i bilo kakve druge pomoći. Može se ugovoriti i zajednica života između davaoca i primaoca izdržavanja. Radi se o tome da se primalac izdržavanja ugovorom o doživotnom izdržavanju obezbeđuje da u vreme starosti i bolesti bude materijalno i na svaki drugi način obezbeđen (samo materijalno ili samo pružanjem nege i pomaganjem, kao što je npr. vođenje na preglede u zdravstvenu ustanovu, obavljanje kupovine, čišćenje…), a zauzvrat davalac izdržavanja dobija tačno određenu imovinu.
PRAVNE POSLEDICE
Naslednik u trenutku smrti nasleđuje imovinu ostavioca. Međutim, on odgovara za obaveze ostavioca do visine nasleđene imovine, kao i svi drugi naslednici. Slabost testamenta je što se nasleđena prava mogu smanjiti u slučaju nužnog naslednog dela. Ukoliko ostavilac ima nužne naslednike, oni mogu u roku od 3 godine od dana proglašenja testamenta tražiti nužni nasledni deo i tada se smanjuju ostavljena prava testamentarnom nasledniku. Kod ugovora o doživotnom izdržavanju imovina ostavljena tim ugovorom ne ulazi u zaostavštinu ostavioca, već se izdvaja iz zaostavštine, tako da nužni naslednici nisu u mogućnosti da potražuju nužni nasledni deo od davaoca izdržavanja. Sa te strane je davalac izdržavanja zaštićeniji od testamentarnog naslednika, ali sa druge strane on ima obavezu da izdržava primaoca izdržavanja, koju naslednik nema.